Zasnivanje travnjaka

Zasnivanja travnjaka može se obaviti na četiri načina: sjetvom, busenovanjem, vegetativnim razmnožavanjem (takozvanim čepiranjem) i sadnjom izdanaka (rizoma, stolona). Posljednja dva metoda podrazumijevaju vegetativno razmnožavanje (ožiljavanje) sa dijelovima biljke i koriste se uglavnom kod određenih vrsta, kao što su rosulje, zubače i livadarke. Koja metoda će biti izabrana ovisi od vrste travnjaka, željene brzine zasnivanja travnjaka, opreme i finansijskih mogućnosti.

U slučaju zasnivanja travnjaka sjetvom, na stalnom mjestu, neophodno je šest do osam nedjelja povoljnih uslova za formiranje kvalitetnog travnog pokrivača. Mehanizacija  neophodna za zasnivanje travnjaka na ovaj način obavlja se složenim mašinama, koje u jednom prohodu izvode površinsku pripremu zemljišta, sjetvu i valjanje površinskog sloja.

Ukoliko se travnjak zasniva busenovanjem, potrebne su tri do četiri nedjelje povoljnih uslova da bi se biljke ukorijenile. Busenovanje se obavlja specijalnom mašinom, a primjenjuje se radi brzog formiranja travnjaka. Busen može biti prirodni i proizveden prethodnom sjetvom na odgovarajuće pripremljenoj podlozi.

U oba slučaja, i kod sjetve i kod busenovanja, neophodno je svakodnevno navodnjavanje novog travnjaka, prihranjivanje i suzbijanje korova, sve do momenta prvog košenja.

Zasnivanje travnjaka vegetativnim razmnožavanjem (čepiranje, sondiranje) i ožiljavanje obavlja se uglavnom sa toploljubivim travama. S obzirom na to da se nalazimo u umjerenom klimatskom pojasu i da dominiraju vrste trava hladnijeg klimata, zasnivanje travnjaka vegetativnim razmnožavanjem, nema veći značaj. Kada se travnjaci formiraju klasificiraju se uz pomoć različitih osnova za podjelu, kao što su:  na osnovu složenosti smjesa vrsta trava (proste i složene), prema mjestu, odnosno položaju, namjeni, intenzitetu njege i slično. Međutim, može se reći da je primarna podjela travnjaka, podjela na parkovske i rekreativne.